JEDNOM ću poželjeti da otvorim kofer uspomena i vratim stvari na svoje mjesto, da uklonim prašinu koja se nahvatala nakon toliko godina... Polako ću prstima dodirivati svaki komad uspomena, prisjećati se stvari koje su upisale dane u duge godine, i tada ću shvatiti, da POSTOJE USPOMENE koje ne treba dirati, neka i dalje, stoje tu, gdje im je mjesto, jer ima stvari koje zabole kada se ponovo dodirnu...kao i ti što boliš i ne prolaziš... IVO 💔😥